Архиве категорија: brale

Cirkus i pantomima! Potop….


Oštre kritike na debati o Nacrtu zakona o izmenama i dopunama zakona o kulturi. Kultura i umetnost poniženi i svedeni na birokratiju, ocena umetničkih udruženja

JAVNA rasprava o Nacrtu zakona o izmenama i dopunama Zakona o kulturi, koju je u Narodnoj biblioteci u sredu organizovalo Ministarstvo za kulturu, proteklo je u oštrim i žučnim kritikama koje su uputili predstavnici umetničkih udruženja i mnogobrojni kulturni radnici.

Predloženi nacrt jednoglasno je ocenjen kao konfuzan, kontradiktoran i apsurdan u mnogim tačkama, naročito član 8 koji se odnosi na kulturnu delatnost i oblasti kulturne delatnosti, i da su ovakvim odredbama kultura, umetnost, ustanove od nacionalnog značaja, kulturna dobra i kulturni radnici svedeni na birokratiju i poniženi.

 

– O kulturi i kulturnoj politici obrazloženja daju samo pravnici, nigde nema radnika iz kulture, i ako je prethodni Zakon o kulturi bio loš, sada su još lošiji predlozi za njegovu izmenu i dopunu – istakao je Slobodan Vujović, član Nacionalnog saveta za kulturu.

 

– Ovde je reč o nedozvoljenom odnosu države prema vrlo bitnom i značajnom pitanju kao što je kultura, a bojim se da kultura ovde zaista doživljava potop. U spisima koji su dostavljeni, Ministarstvo kulture tvrdi da je ispoštovalo proceduru i da je obavilo razgovore sa Nacionalnim savetom za kulturu. To je istina, ali je druga stvar netačna – Nacionalni savet dao je preko 30, 40 primedaba i predloga za izmenu ovog nacrta smatrajući da on nije dobar, od toga je uvaženo jedva trideset ili dvadeset odsto sugestija, a iz Ministarstva smo pre desetak dana dobili obaveštenje da je 70 odsto onoga što smo predložili usvojeno. To apsolutno nije tačno. Plašim se da će i ovu raspravu birokratija da iskoristi samo da bi u Skupštini mogla da kaže da je obavila razgovore i sa umetničkim udruženjima i kulturnim radnicima.

 

Slobodan Fidanovski, savetnik u Narodnom muzeju, istakao je da član 8 ovog nacrta ne korespondira sa Zakonom o kulturnim dobrima. Zakon o kulturnim dobrima, u članu 65 decidirano, u 11 tačaka, navodi šta sve spada u ono što se po tom zakonu zove delatnost zaštite kulturnih dobara.

 

– Postoji u nacrtu još mnogo apsurda, kao što je odredba da se ustanove kulture od nacionalnog značaja utvrđuju odlukom Vlade. Tu je još jedna „neobičnost“ – da to svojstvo može i da se izgubi, opet odlukom Vlade. Da li iko na ovom svetu može da ukine svojstvo ustanove od nacionalnog značaja narodnom muzeju, narodnom pozorištu, narodnoj biblioteci, nacionalnom arhivu, kinoteci, pa to su notorne činjenice, a one se u zakonodavstvu ne dokazuju.

 

I ostali kulturni radnici u ime svojih esnafa, Božidar Zečević, Miladin Ševarlić, Hana Selimović, Slavko Spasić, apostrofirali su nepreciznost, zbrku i elementarno neznanje o kulturi koje je pokazano ovakvim nacrtom. Po rečima Smiljane Stokić, balerine NP, koja je govorila u ime umetničkih udruženja baletskih umetnika, kompozitora Srbije, dramskih umetnika, Srpskog književnog društva i književnih prevodilaca Srbije, balet je izbrisan kao izvođačka umetnost, a u tu kategoriju kulturne delatnosti svrstani su – cirkus i pantomima! Kinematografsko stvaralaštvo takođe više ne postoji, umesto filma kao kulturna delatnost pojavile su se floskule koje nikome nisu jasne.

 

 

 

RADNA VERZIJA

 

ČLANOVI Radne grupe koja je donela Nacrt zakona o izmenama i dopunama Zakona o kulturi – sekretar u Ministarstvu kulture Igor Jovičić (zadužen za registrativu, organizaciju državne uprave, javnih službi i za ljudske resurse), dr Predrag Blagojević (uža struka pravna dimenzija sistema kulture), i Vladimir Nedeljković, savetnik za normativne poslove u oblasti savremenog stvaralaštva i kreativnih industrija – rekli su na diskusiji da su iste tribine već održane u Novom Sadu i Nišu, i da do 15. decembra svi zainteresovani imaju mogućnost da svoje primedbe i sugestije dostave Ministarstvu kulture putem sajta.

Kultura ovde doživljava potop | Kultura | Novosti.rs.

Возе тракторе на зејтин!


Пољопривредници у Срему масовно, уместо евро дизела, у тракторе сипају јестиво уље које је дупло јефтиније!
По тврдњама пољопривредника из Лаћарка, на полицама продавница је све мање јестивог уља јер пољопривредници у тракторе сипају зејтин уместо дизел горива. Кажу да трактори на зејтин ору добро, а трошак је дупло мањи.

Пољопривредник Предраг Поповић је дописнику Радио Новог Сада рекао да су на овакав потез паори приморани јер имају старе, дотрајале тракторе.

“Наши трактори имају моторе који фабрички троше обичан дизел, некадашњи Д-2, па имају и до 60 посто већу потрошњу када се у њих сипа евро дизел”, рекао је Поповић и додао да у многим земљама у окружењу постоји више врста дизела.

“На западу имате Д-1 гориво, у Хрватској такозвани „плави‟ дизел, лож уље и Д-2 имате у БиХ,  само у Србији нема Д-2 горива, а више од половине наших трактора имају те моторе. Могу они да се возе на евро дизел, али је потрошња горива доста већа”, прецизира Поповић.

Са њим се слаже и пољопривредник Стевица Уметић, каже да ће вожњом трактора на зејтин ратари изаћи себи у сусрет јер ће већа потрошња зејтина можда довести до поскупљења сунцокрета.

“Јестиво уље се сипа у резервоар са горивом у размери пола уља, пола евро дизела. И трактор иде супер, нема проблема чак ни при орању. Рачуница је јасна”, рекао је Уметић за Радио Нови Сад.

По његовим речима, у Лаћарку скоро да нема куће која дневно у тракторима не потроши најмање 50 литара јестивог уља.

“У мегамаркетима налазимо зејтин и по 82 динара, а литар евро дизела је скупљи од 160 динара. Све вам је јасно. Ко има руске тракторе, он у резервоар сипа и 80 одсто јестивог уља. Јефтино ће обавити јесење радове. Не треба људима замерати”, рекао је Уметић.

(РТВ)

Сремски изум: Возе тракторе на зејтин!.

Evakuacija Obrenovca, odbrana Srema


Foto: Beta

Evakuacija Obrenovca privodi se kraju, na redu su sela pored Šida. Zvanično 20 žrtava. Potrebna velika pomoć S. Palanci, Krupnju, Paraćinu…

Pomoć u sve većoj meri kreće ka unutrašnjosti Srbije i gradovima u kojimaje povlačenje vode donelo nove probleme.

Kako javljaju reporteri B92, kod Šapca je ozbiljno, ali stabilno, jer Sava opada, u Kostolcu pod kontrolom stvari drže i specijalni timovi iz inostranstva, a kod Šida se evakuišu neka mesta i prave nasipi.

Situacija je danima teška i u Smederevskoj Palanci, Ljigu, Krupnju, Paraćinu, Svilajncu, Bajinoj Bašti, Malom Zvorniku…

Njima je potrebna hitna pomoć, mnogi nemaju vodu, struju, sredstva za higijenu. Prete i klizišta, pa su potrebni mehanizacija, gorivo, materijal.

Najvažnije vesti:

  • Broj žrtava raste. Zvanično je saopšteno da ima 20 mrtvih – 13 u Obrenovcu, 2 u Krupnju, 5 u ostatku Srbije.
  • Obrenovac: Popustio nasip, naložena hitna evakuacija. Marić kaže da nema razloga za paniku. Ulaza nema do daljeg.
  • Šabac: Situacija ozbiljna, ali stabilna. Probijeni nasip saniran. Očekuje se mirna noć.
  • Kostolac: Voda se izliva, ali je termoelektrana zasad sigurna, na terenu specijalci Francuske, Češke, Nemačke.
  • Šid: Sava ozbiljno preti. Preventivna evakuacija Morovića i Višnjićeva. Stigla 33 kamiona peska, dobrim delom iz Novog Sada.
  • Prihvatni centri dobro snabdeveni.
  • Pomoć neophodna: Smederevska Palanka, Krupanj, Svilajnac, Paraćin, Bajina Bašta, Mali Zvornik.
  • Crveni krst objavio prve spiskove evidentiranih. Internet zajednica formira spisak nestalih.
  • MUP: Potrebni džakovi. Prihvat Omladinskih brigada broj 31, NBGD.

(B92,Beta,Tanjug)

 

Evakuacija Obrenovca, odbrana Srema.

Dnevnik srpske bolničarke


RUŠENjE Beograda trajalo je sa malim prekidima od juče u pet časova po podne pa do jutros u pet časova. Požari su se javljali na sve strane, a gust dim još se visoko diže. Gore kuće, gore magacini i drvare. Cele prošle noći požar je besneo uz fijukanje granata, a niko nije mogao da gasi vatru, jer vode nema, a sa Bežanijske kose bije artiljerija. Posle strahovitog bombardovanja, preplašeni narod počeo je opet da napušta Beograd u masama. Ovo je druga masovna bežanija. Povorke ljudi, žena i dece, koji su natovareni korpama i zavežljajima, idu peške Avalskim drumom za Ralju. Jezivo je gledati kako izbezumljene majke sa decom u naručju beže posrćući…“

 

Ovako je u svom dnevniku, pod datumom 11. avgust 1914, napisala Slavka Mihajlović, beogradska lekarka, koja je ceo prvi svetski rat provela u Srbiji, i koja je jedna od devetnaest junaka knjige Šveđanina Petera Englunda „Lepota i tuga – Intimna istorija Prvog svetskog rata“, koju je objavila „Geopoetika“ u prevodu Spase Ratković.

 

Ugledni istoričar i pisac, stalni sekretar Švedske akademije, nije se bavio uzrocima i posledicama Velikog rata, jer o tome postoji ogromna literatura. On je, po rečima urednika Milana Ristovića, sliku i doživljaj rata spustio na elementarni nivo, nivo onih koji su na različite načine bili uključeni u taj rat i preneo njihovo sopstveno iskustvo. Sam Englund u predgovoru koji je napisao posebno za srpsko izdanje, kaže da ova knjiga govori kako je bilo, da će čitaoci u njoj pronaći manje bitnih faktora, a više ličnosti, manje događaja i procesa, a više osećanja, utisaka, doživljaja, raspoloženja.

 

Autor je sklopio ovo delo od dnevnika, pisama autobiografskih zapisa, muškaraca i žena, oficira i vojnika, civila, lekara, bolničarki, dobrovoljaca, a njegove intervencije su veoma diskretne.

 

Knjiga je objavljena na više od dvadeset jezika, a za svako izdanje uveo je i lik koji je iz zemlje u kojoj se objavljuje prevod.

 

– Za naše izdanje izabrao je veoma dobrog svedoka. Slavka Mihajlović u vreme početka rata ima 26 godina i vodi svoj dnevnik. Ona opisuje slom srpske odbrane, u Beogradu je za vreme austrougarske okupacije, opisuje glad i režim koji je uveden u Srbiji. Čitamo kako se skidaju firme koje su ispisane ćirilicom i kako se postavlja latinica, kako se ukidaju srpski udžbenici, prati sve ono što je i nju lično i stanovništvo Srbije pogađalo za vreme okupacije – kaže Ristović.

 

Povodom naslova knjige, Englund ističe da prva reč za Srbiju ne važi:

 

– Srbija je, kao što nam je svima poznato, igrala izuzetno važnu ulogu u istoriji Prvog svetskog rata; on ni u jednoj drugoj zemlji nije prouzrokovao toliko patnje – piše autor u predgovoru.

 

Englund je uspeo da rekonstruiše jednu izuzetno balansiranu i preciznu sliku onoga što je bila svakodnevica Prvog svetskog rata, od fronta, rovova i zarobljeničkih logora, do bolnica ludnica, vojničkih bordela, patnji civila i pokaže strašno ratno iskustvo običnog čoveka.

DECA PROSE NA MRAZU

 

U SVOM dnevniku, pod datumom 22. januar 1917, Slavka Mihajlović zapisuje:

– Među decom je zavladala velika epidemija šarlaha i difterije, a kod odraslih tifus i zapaljenje pluća. Sve ove bolesti uglavnom se završavaju katastrofalno. Lekova nema u dovoljnoj meri. Ukoliko ih ima, narod ne može da ih kupi, jer nema novaca. Bolesnici leže po hladnim sobama, a ishrana je vrlo slaba… Na ulici se viđa sve veći broj dece kako stoje na mrazu i prose.

 

Dnevnik srpske bolničarke | Kultura | Novosti.rs.