Српско, а светско (а није пиво)
Канал за прочишћавање?
______________________________
Овде ћемо објављивати најзанимљивија писма о најзанимљивијим стварима и појавама, пробране фотографије, а понеке ћемо и награђивати….
Заштитни знак ове странице су Труле гљиве злата вредне – тартуфи
• Годишње пропадне неколико стотина тона тартуфа, које на тржишту вреде на десетине милиона евра, упозорава др Михаило Раткнић, сарадник Института за шумарство • Ову гљиву најчешће проналазе специјални пси, Французи користе дресиране свиње, а Руси – припитомљене медведе

СРБИЈА ЗАБОРАВИЛА НА ТАРТУФЕ, НАЈЦЕЊЕНИЈЕ ПЕЧУРКЕ НА СВЕТУ
Становници Србије нису свесни да свуда око њих расте најцењенија и најтраженија гљива – тартуф. До пре годину и по није се ни знало да је готово цела територија Србије природно станиште ове печурке, па је, према “најблажим проценама”, до сада годишње пропадало неколико стотина тона, а са њима и десетине милиона евра.
– Тартуф је најцењенија и најскупља гљива. Сакупљање и производња је веома уносан посао, јер је потражња у свету много већа од понуде. Килограм квалитетних тартуфа кошта више од 1.000 евра , а у Србији је на великом броју станишта пронаден бели тартуф, који се сврстава у екстра класу – тврди сарадник Института за шумарство др Михаило Раткнић, који је и писац књиге “Тартуфи, екологија и узгој”.
Поред изузетне хранљиве вредности, оно што се цени код тартуфа је мирис, који је скоро идентицан адростенону, хормону који се налази у људском зноју и веома је слицан мошусу. Управо због тог мириса су ове печурке тако цењене, а верује се да су сјајан афродизијак.
– Сигурно је да тартуфи својим специфицним мирисом буде код људи подсвесне сексуалне жеље. А можда је у питању цена, па се осећа “мирис новца”. Све у свему, у питању су мириси – каже др Раткнић.
Тартуф је подземна гљива, која расте на корену шумског дрвећа. Веома ју је тешко пронаци без дресираних паса или, како су то урадили Французи, обучених свиња. У Русији, пак, трагају уз помоћ припитомљених медведа. Невероватно је да су се од свих раса паса они без педигреа, “авлијанери” показали као најбољи за обављање овог посла….
видети више : http://www.aleksinac.net/biznis/poljoprivreda/trule-gljive-zlata-vredne-tartufi.html
____________________________________________________
- Počasni mazohizam
Poštovane kolege,
obraćamo Vam se sa zahtevom da poništite svoju odluku o dodeljivanju počasnog doktorata Beogradskog univerziteta Majklu Volceru (Michael Walzer), profesoru Prinstonskog univerziteta u Sjedinjenim Američkim Državama.
Tako počinje pismo upućeno Senatu Beogradskog univerziteta, koje su potpisali čak 204 nastavnika tog univerziteta.
Na predlog Fakulteta političkih nauka Beogradski univerzitet je 16.06.2010.g. dodelio počasni doktorat profesoru Majklu Volceru.Obrazlažući odluku rektor BU profesor Branko Kovačević, između ostalog, istakao je da se počasni doktorat dodeljuje profesoru Volceru, jer je dao “izuzetan i originalan doprinos političkoj filozofiji i razvoju teorije pravde i ljudskih prava, teorije demokratije i multikulturne tolerancije”.
Odmah po prijemu počasnog doktorata, Volcer je novinarima izjavioda je iznenađen visokim priznanjem. I to zbog toga, kako sam kaže: što sam podržavao intervenciju NATO-a u rešavanju kosovske krize 1999. godine. Očekivao sam da će biti jako teško da mi se dodeli ovakvo priznanje s obzirom na moj stav o rešenju krize na Kosovu.
Iznenađeni su bili i mnogi intelektualci u Srbiji i tih dana postavljali pitanje zašto je počasni doktorat dodeljen baš Volceru, kojega mnogi smatraju glavnim ideologom NATO alijanse, a ne recimo Noamu Čomskom i drugim intelektualcima koji su se, ne bez ličnog rizika, protivili ne samo NATO intervenciji u Jugoslaviji, već i svim drugim sličnim intervencijama širom sveta. Podsećali su i na Kantovu maksimu, u kojoj učitelj kategoričkog imperativa kaže: Ko od sebe načini crva, ne može se posle toga žaliti što ga gaze nogama.
Видети више: http://blog.b92.net/text/16516/Pocasni-mazohizam/
>>>>>>>>>>>>
Srpsko, a svetsko (a nije pivo)
Jedini enciklopedisti iz Srbije
Doktor Tamara Jovanović i prof. dr Đuro Koruga, s Mašinskog fakulteta u Beogradu, napisali jedno poglavlje u prvoj u svetu „Enciklopediji nanonauka i nanotehnologije”. Srpsko, a svetsko (a nije pivo)

I novinari se raduju kada obelodane lepu vest, naročito pre svih, iako najčešće nije tako u našoj sumornoj sadašnjosti. Dvoje naučnika iz Srbije, dr Tamara Jovanović i prof. dr Đuro Koruga, uvršćeni su u „Enciklopediju nanonauka i nanotehnologije”, prvu te vrste u svetu.
U odabrano društvo više od hiljadu vodećih svetskih istraživača iz 35 zemalja pozvani su da u zasebnim poglavljima predoče najnovija saznanja iz svojih istraživanja.
Srpsko, a svetsko u (a nije pivo)! I to baš u godini kada Centar za biomedicinsko inženjerstvo na Mašinskom fakultetu u Beogradu slavi četvrt veka postojanja (započeo kao Centar za molekularne mašine).
U međuvremenu je iznikla nanolaboratorija (NanoLab), prva u nas opremljena s dva najsavršenija mikroskopa kroz koje vidite i pomerate pojedinačne atome (STM i AFM). Molimo vazda budne oporicatelje da se suzdrže, jer je novinsko opisivanje podjednako namenjeno i neupućenima i upućenima u tajanstveno carstvo patuljaka (nano na grčkom znači patuljak, a to je oznaka za nešto što je milion puta manje od milimetra).
Videti više: http://www.politika.rs/rubrike/spektar/Nauka/Jedini-enciklopedisti-iz-Srbije.lt.html
ЛеЗ 0004556